Judoland.isJudoland.is Heimir Haraldsson Noršurlandameistari 2001 Vallarskeifan Höskuldur og Snęvar ķ léttri sveiflu
FRÉTTIR



VISSIR ŽŚ ?

18.4.2007
Greinargerš vegna rithįttar
Greinargerš vegna rithįttar į oršinu judo/jśdo/jśdó

Į sķšasta įrsžingi Jśdosambands Ķslands vakti einn žingfulltrśi mįls į misręmi ķ stafsetningu į ķžrótt okkar. Žetta var tķmabęr athugasemd žvķ aš žetta misręmi er aušvitaš ruglingslegt. Viš sjįum ķ ķslenskum texta žrennskonar stafsetningu: judo, jśdo eša jśdó. Mér er mįliš skylt žvķ aš ég hef oft oršiš aš rita žetta orš, m.a. ķ žżšingu į leikreglum IJF.

Framburšur oršsins er ekki nįkvęmlega eins į hinum żmsu tungumįlum. En nęr undartekningarlaust eru sérhljóšarnir ķ oršinu bornir fram į sama hįtt, ž.e.: eins og ķslenskt ś og ķslenskt o. Oršiš er aušvitaš tökuorš ķ ķslensku (ž.e. ekki upprunaleg ķslenska heldur tekiš aš lįni) eins og fjöldamörg önnur orš. Žaš er venja ķ ķslensku aš rita tökuorš eftir framburši Ķslendinga (t. kśltśr, módernismi, kažólskur, lśterskur, fķlósófķskur o.s.frv.). En mįliš vandast žegar kemur aš jśdo žvķ aš Ķslendingar viršast bera loka-sérhljóšiš fram żmist sem o eša ó.
Hverjir nota hvaša rithįtt?

1. Žegar byrjaš var aš ęfa jśdo į Ķslandi, skrifušu langflestir judo, rétt eins og gert er ķ ensku, žżsku og frönsku. Mešal žeirra er frumkvöšulinn Siguršur H. Jóhannsson.
2. Sjįlfur kżs ég aš rita jśdo; žaš geri ég af įstęšum, sem bęši eru mįlfręšilegar og sögulegar, og tilgreindar verša hér į eftir.
3. Stjórn Jśdosambandsins hefur hafnaš žessari tillögu minni og hefur viljaš nota rithįttinn jśdó og žaš sżnist mér dagblöšin gera lķka.

Til žess aš rökstyšja žį skošun mķna aš best sé aš nota rithįttinn jśdo skal eftirfarandi tekiš fram:

Į ensku, frönsku, žżsku og į Noršurlandamįlum er oršiš ritaš judo. Japanir nota einnig žennan rithįtt žegar žeir skrifa oršiš meš latķnuletri.

Framburšur į japönsku er žannig aš fyrra sérhljóšiš er boriš fram sem ķslenskt ś en seinna sérhljóšiš sem ķslenskt o (enskur framburšur er einnig žannig). Žessi framburšur sérhljóšanna finnst mér lķka ešlilegastur į ķslensku. En vegna žess aš svokallašir breišir sérhljóšar (ž.e. löng hljóš) eru tįknašir öšruvķsi en grannir ķ ķslensku, ž.e. meš kommu yfir staf (t.d. i-ķ, u-ś, o-ó), žį er žaš venja ķ ķslensku aš rita tökuorš eftir framburši. Ef viš berum žetta orš fram svipaš žvķ sem gert er į japönsku og ensku, žį er ešlilegast aš segja og rita jśdo og sjįlfur nota ég žann rithįtt eins og įšur segir. j-iš ķ upphafi oršs er aušvitaš boriš öšruvķsi fram en ķ ķslensku. Žaš er boriš nokkurnveginn eins fram ķ japönsku og ensku (ž.e. sem dj) en ķ žżsku og į Noršurlandamįlum er žaš boriš fram eins og ķ ķslensku (ķ frönsku er žaš svolķtiš öšruvķsi).

Hinsvegar skrifa sumir ķ okkar hópi og segja jśdó. Žessi ó-ending finnst mér óviškunnanleg og oršiš veršur ljótt į prenti. Žetta ó eru įhrif frį ó-endingu (višskeyti) ķ styttingum óvandašra orša ķ ķslensku, bęši nafnorša og lżsingarorša (Išnó, Gśttó, strętó, pśkó, tķkó). Žessi ending er komin inn ķ ķslensku frį skólapiltum ķ Lęrša skólanum (MR) į 19. öld. Žeir klesstu latnesku nafnoršsendingunni –o (framb. ó) viš ķslenska oršstofna og vildu meš žvķ bęši vera fyndnir og slį um sig meš latķnuslettum og ašgreina sig frį alžżšunni ķ žorpinu Reykjavķk. Žeir notušu žetta eingöngu ķ hįšsyršum (einn kennarinn var t.d. kallašur Snakkó). En um aldamótin 1900 žegar Išnašarmannahśsiš og Góštemplarahśsiš voru reist, žóttu žaš löng og stirš nöfn og žį uršu til Išnó og Gśttó og fleiri slķk sem einskonar gęlunöfn. Lżsingarorš meš ó-endingu voru eftir sem įšur neikvęš (pśkó, halló, sveitó o.s.frv.). Ķ raunverulegri ķslensku er višskeytiš –ó ekki til (hinsvegar er ó til ķ stofni orša og žau orš eru öll kvenkyns: ró, tó, fló). Tökuoršiš, sem er heiti ķžróttar okkar, nota hinsvegar allir ķ hvorugkyni (jśdoiš)

Žegar jśdoiš barst til okkar, tóku margir aš nefna žaš uppį –ó, sérstaklega fjölmišlarnir, og žį gęta menn žess ekki aš žetta er eiginlega óviršingar-ending. Viš žessu er sennilega ekkert aš gera, en ef menn sętta sig viš žaš er samt rétt aš žeir viti aš žessi ó-ending hefur alltaf veriš fremur nišrandi og neikvęš (ķ besta falli gęluorša-ending). Um žetta višskeyti hafa nokkrir mįlfręšingar ritaš og veriš į einu mįli um aš hśn sé óęskileg ķ “alvöru”-mįli.

Višskeytiš –ó er semsagt ekki upprunalegt ķ ķslensku en žaš er oršiš fast ķ mįlinu eša ķ slangurmįli eins og ég hef lżst hér aš framan. Žessvegna getur žaš ekki talist rangt. Žaš er semsagt smekksatriši hvernig menn rita oršiš jśdo. Ef menn kjósa aš segja og rita jśdó, žį ręšur smekkur en ekki mįlfręšileg rök (og ekki söguleg rök). Žetta veršur aušvitaš alvarlegast įlitamįl žegar letra skal nafn į fįna, tildęmis Jśdosambandsins eša jśdofélags eša jśdodeildar. Ef menn kjósa aš hafa žaš jśdó žį mun ég ekki gera neinn hįvaša śt af žvķ. En sjįlfur held ég įfram aš segja jśdo og skrifa oršiš einnig žannig, žvķ aš ó-endingin finnst mér blįtt įfram óviršandi. En fyrir žį sem ekki žekkja uppruna žessa višskeytis (sem ég lżsti hér aš framan) skiptir žetta kannski engu mįli.

(Upphaflega skrifaš 2003)
Eysteinn Žorvaldsson


Til baka
Leppin sport

Jśdósamband Ķslands